SRBIJA VAN SEBE, ILITI — ĆOŠAK ZA RODITELJE

Razbijanje porodice u Srbiji
Roman "Progonitelj" porodični triler - o našoj stvarnosti i užasnom porodičnom zakonu koji rstura porodicu
Roman „Progonitelj“ o rasturanju srpske porodice pomoću evropskih zakona. Roman sa elementima trilera u književnosti prepoznat kao – polar.

Šta nam je doneo evropski zakon o porodici? Tačnije o nasilju u porodici? Da li je krajnji cilj istog – razaranje srpske porodice? I kakve veze roman „Progonitelj“ ima sa ovim.

Roman „Progonitelj“ upravo tretira ovu temu:


Kod nas, u Srbiji, deca ne napuštaju gnezdo, već ga razaraju, da bi u ostacima — ostali, jer ne umeju da sagrade svoje. A i što bi?! Kako ste im vi sve na tacni dali, da ne biste bili strogi kao vaši roditelji, zašto ne bi nastavili da uzimaju i uzimaju i uzimaju…?! Al’, sada im za to – vi smetate.

TO JEST, KAKO JE RAZBIJANJE PORODICE UVEDENO NA VELIKA VRATA:

Kao i mnoge novopečene i prilično nerazjašnjene boleščine, kod nas je procvetao sindrom — razorenog gnezda. Stisnuo nam Srbiju u svoje nerazjašnjenog porekla, kandže, i — ni makac.

Nema leka, nema lekara, nutricionista, vračara, stend-ap gurua, tj jutub – učitelja o tajnama života… Tu lažem, jutub-učitelji su upravo pipci tog nerazjašnjenog sindroma. Oni su produžena ruka hidre, tj pipci koji nas cepaju po šavovima. Od glave, pa do pete. Mislim na ove koji su preostali, pa još ima šta da im se rašiva. Al’ neće ni oni dugo, kako vidim. Jer, jutub-vračevi su metastazirali.


Majka — kako to gordo (više ne) zvuči!
Dakle, da li su majke potrošna roba samo u Srbiji, ili je to opšti trend? Da li je sinonim za očeve — porodično nasilje? Ili je to fora kao sa atraktivnim plavušama.

Kada su deca počela da vas zovu imenom, pa onda matorima, pa lešinarima, pa emotivnim i energetskim vampirima? Da ste kontrol frikovi zato što se brinete…? Da li su poslušavši jutubere, počeli da vas gledaju kao ljudski resurs, pa onda platformu za njihovu slobodu, tj novi život! Bez vas naravno, ali ne metaforično i ljudski razumljivo, već — fizički i nadrealno. Kao u igrici sega koju ste im vi kupovali dok su rasli, osamdesetih, devedesetih?!

Eto, tu sam vas čekala da stignete, pa da vas pitam:

Kako preživeti razoreno gnezdo? Da, dobro ste čuli — ne napušteno, već razoreno. Može se reći i — spaljeno!

Da li su RODITELJI potrošna roba samo u Srbiji i okolini, ili je to opšti trend?

Pitanja pljušte. Pa iako imam prilično jasne stavove o tome i nameravam da ih iznesem ovde, ipak ne bih počinjala pričom o razlikama. A razlike se odnose i na pol roditelja, ali i na mesto rođenja, tj, bivstvovanja…

I da, da li znate da je danas moderno tražiti nasledstvo od živih roditelja? Pa stani, ljudski vek se produžio… Mislim dok nije došla —

pu spas — korona!

I pre korone — korona
A tek, posle, o tome ne smem ni da mislim. Tačnije, tek sam se usudila da mislim, za razliku od većine.

Možda sada više nego ikad, zabadamo glavu u pesak, nos u bilo čija osim u svoja posla, ali iako sebi ne želimo da priznamo, od toga nam ništa nije bolje. Kako i da bude kad nam organizatori i vlasnici naših života — vrte nož u rani svaka dva minuta. Zanimljivo ljudima da odmah posle silnih pretnji o neposećivanju svojih najbližih, naročito ostarelih roditelja, a sve zbog očuvanja života i zdravlja, krenu sa svakodnevnim kampanjama srceparajućih priča o odbačenim starim, a našim sunarodnicima.

Posle silnih zakona koje nam uvedoše nevladine organizacije po sred čela našim vladama, a što je još mnogo gore, našim majkama koje ostarele i onemoćale izbacuju na ulicu iz ovih, ili onih razloga, kreću da rone suze zbog njihove zle sudbine. Po svim medijima i društvenim mrežama. Evo pogledajte kako se naduvavaju, ustvari, sponzorisane afere, dok karavani prolaze:

Pre nego što krenemo da ostavljamo na hiljade još emotivnijih komentara ispod dotičnih tekstova, punih «pozitivne srdžbe», predlažem da stavimo prst na čelo, al’ za to ćemo morati da izvučemo nos iz peska i prste iz tuđih poslova. Šta vi mislite? Ja ću da izložim svoje, i to potkrepljeno dokazima iz (golog) života. Ne iz NVO zakona, ne iz zakona koji bogate državu i izvršitelje, sve kršeći Ustav i međunarodne konvencije, nego iz stvarnog, našeg života.

I – kako podneti sindrom razorenog, a ne napuštenog gnezda?

Napuštenog – to smo već generacijama apsolvirali, i ostajali živi. Ostajali svoj na svome, što bi mudri, naši stari rekli. A šta sad dobismo? Dobismo školski sistem, pametne telefone i NVO zakone, zaboravismo Boga, al’ zato dobismo – religiju. Turbo religiju zvanu – korona, tj – vaša glava u našim rukama.

I hop – ostadosmo bez glave.

Pa ko nam je kriv kad smo je držali zajedno sa nosem u pesku umesto naše dece da se tu igraju. Ko nam je kriv, jer nam je važnije bilo šta će reći učiteljica o našem detetu nama, nego mi njoj. To isto važi i za naše detete . Ko nam je kriv, jer smo ga vaspitali po amerikim knjigama, koje su prvih dvadeset godina savetovali majku da bude ćerki drugarica, a onda sledećih dvadeset, kažu — ma ne, šalili smo se! Taj i taj “naučnik“ je frojdovac, a Frojd je prevaziđen, pa Jovo nanovo. A do tad, vaše dete je prestalo da jede čokoladu i prešlo na vaše unutrašnje organe, koji su ga i izbacili napolje, u svet. I to, sad ste tek shvatili – da bi vas sa istog i uklonili. Pukoše sva znanja, poslovice sa našeg podneblja potekle, a ne samo američke, koje ionako nisam čitala, bar ja, pukoše ko oblanda!

Da nije ipak – naša majčinska glava? Nek izvinu ovoga puta očevi, a dotaći ću se i njih, jer ja sam ovde majčinski pristrasna. Ma šta pristrasna – ostrašćena. I tako odmah prelazim na suštinu. Objašnjavam naslov, da ne bude posle da trošim reči gde im mesto nije. A i vreme. A ono, verujte, dvanaest i pet je.

Jer, kod nas deca ne napuštaju gnezdo, već ga razaraju, da bi u ostacima — ostali, jer ne umeju da sagrade svoje. A i što bi. Kako ste im vi sve na tacni dali, da ne biste bili strogi kao vaši roditelji, zašto ne bi nastavili da uzimaju i uzimaju i uzimaju… Al’, sada im za to – vi smetate. Da, da vi potrošene majke i očevi. Pustite vi stari Rim i ubistva oca da bi se preuzeo presto, ja govorim o – Srbadiji. I većinom, o majkama. Očevi ne mogu tako da mlatnu o ledinu, iz više razloga. Majke ovdašnje, nikada nisu imale drugi presto, osim prestola na koji su ih nekada, stavljala deca. Ne, ne, ne mislim na neodraslu decu koja ne vide dalje od svog nosa. Ne, majka se kao svetinja stavljala na pijadestal do onomad, a boga mi i dalje u nekim sredinama koje nije zahvatila reka zapadnjačka — zauvek.

Tako da deca rasla na teletabisima, pokemonima, kibordima, kojima su ideal firmirane patike još od devedesetih, sada na pijadestal stavljaju samo — valutu!

Glupo je da se upljuvavate demantujući — i ja sam gledala kako roditelji tada kupuju patike svojoj deci od 300 maraka, a rade za 3! A sada gledam i slušam kako ti isti osnivaju plemenske saveze i novu olimpijsku disciplinu za pljuvanje roditelja u vis i u dalj. I kvizove tipa slagalice koje slažu sva nedela njihvih roditelja od dana kad ih još ni spoznali nisu, al’ su znali:

Još tad, koja su oni — gamad!
Učili nas Ameri genocidaši, da je Majka Tereza, stvarno Majka Tereza… A sad kažu da je Faučijeva majka.

POSLEDNJA IGRA LEPTIRA – KAD RODITELJ DOBIJE ODRASLU DECU

I recite sada toj svojoj deci, koja to više nisu, da ste im vi roditelj, da vam, ne daj bože treba pomoć, jer ste ostareli…

I, recite im da su oni sada u ćošku sistema koji ih je podržao protiv vas — roditelja! Recite im,

i

Furnuće vam u nos Zakon, i bićete izbačeni na ulicu zbog zlostavljanja i drugih priča nastalih u logoru u kojem živimo okovani evropskim zakonima!!!

Zakon o porodičnom nasilju
Hitne mere

Član 17:
Ako posle procene rizika ustanovi neposrednu opasnost od nasilja u porodici, nadležni policijski službenik donosi naređenje kojim izriče hitnu meru učiniocu koji je doveden u nadležnu organizacionu jedinicu policije (član 15. stav 1).

Da li ste čuli — pandur sa dva velika odmora od škole, određuje:
Hitne mere su: mera privremenog udaljenja učinioca iz stana i mera privremene zabrane učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj.
Naređenjem mogu da se izreknu obe hitne mere.
Naređenje sadrži: naziv organa koji ga donosi, podatke o licu kome se izriče hitna mera, vrstu hitne mere koja se izriče i njeno trajanje, dan i čas izricanja hitne mere i obavezu lica kome je izrečena hitna mera da se po njenom isteku javi policijskom službeniku koji je izrekao.
Naređenje se uručuje licu kome je hitna mera izrečena. Ako ono odbije prijem naređenja, nadležni policijski službenik sastavlja o tome belešku, čime se smatra da je naređenje uručeno.
Nadležni policijski službenik dostavlja naređenje, odmah posle njegovog uručenja, osnovnom javnom tužiocu na čijem području se nalazi prebivalište, odnosno boravište žrtve, centru za socijalni rad i grupi za koordinaciju i saradnju, a žrtva nasilja pismeno se obaveštava o vrsti hitne mere koja je izrečena.
Član 21 Zakona o porodičnom nasilju

Hitna mera koju izriče nadležni policijski službenik traje 48 časova od uručenja naređenja.
Sud može hitnu meru produžiti za još 30 dana.
Ako bude produžena hitna mera privremenog udaljenja učinioca iz stana, lice kome je izrečena može da u pratnji policijskih službenika uzme iz stana neophodne lične stvari.
Pa pitajte me da vam nabrojim koliko puta je ovaj evropski zakon zloupotrebljen. Pa reći ću vam — uvek. I reći ću vam da je to poluistina, jer kakva je to zloupotreba, kada je zakon zato i nastao — da bude zloupotrebljen. Da razori porodicu!

dakle
Dežurni policajac uvek kaže da ima naredbu odozgo i da mora! Šta? Da izbacuje iz svoje kuće, stana, ostarele roditelje, koje je sin od 40 godina optužio za nasilje, jer je ostarela majka samo ležala u krevetu i tako psihički i emotivno zlostavljala svoje čedo. Da ne govorim o unucima koji su pod uticajem neke droge, šta li, isto tako izbacivali dedu i babu, jer ih zlostavljaju tako što im — određuju šta valja, a šta ne valja da se radi.

Boli me briga da li verujete, ja sam kao saradnik jednog SOS telefona, sve ovo uživo videla i čula, i boli me uvo što se vi pokidaste od komentarisanja silikonki, sponzoruša i oblačenja Jelene Đoković, te odbijanju Brižit Bardo da vidi sina… Boli me, bre, uvo što se pravite da ne znate — jer se ne bavite politikom!


I ko će sada da kaže našim čedima da Siđi Ping nije naš brat i da je to sasvim druga kultura, rasa… a oni od njega dobili mobilni koji im drži balans, ima zelenu tehnologiju, koja će ih spasiti propasti sveta… Jes’ pa da završite kod čika dežurnog pandura i da sedite na klupi narednih mesec dana. U parku.

Recite im da su oni generacija koja vaksuje svoju decu sa obavezne 74,5,6… vakcina u koktelu ( ne draga dečice od tries i kusur, vi se niste time vaksovali), a sada i protiv novih izmišljenih virusa, a da se ne becnu ni za jednu sekundu, šta to oni rade? Ne, i ma koliko mediji skrivali, izlazi na svetlo dana da time svoju decu stavljaju u ruke dželata! I koja sada padaju mrtva… Al’ imaju oni STRUKU DA IM OBJASNI! No — vi ćete da im solite, emotivni, ma sistemski vampiri i narikače! Kompletne budale, pardon — platforme za odskok u novu, svetlu budućnost. Al’ bez vas! Nego sa njima, platformama za laž, manipulaciju i — odstrel!

Al’ do tada vas neće biti da ima kažete:

Rekao/la sam ti!


Ne, opsovaće vam vašu mrtvu majku koja vas je vaspitala da sada svojoj deci nudite život kao u zemunici, bez vaksa, savremene medicine! I da, i dr Grujičićke, lažare koja nema decu, a dala je svojoj deci koju nema — vakcinu protiv nepoznatog i nikada viđenog neprijatelja! Opsovaće vas, jer dirate lutku atraktivnu, damu sa stilom — doktorku Kisićku koja, doduše, ne zna da govori, mada baš kao i premijerka nam, al’ kad je tu dovedena — mora da vredi. A Kisićka je još i primer gospodstva i ženstvenosti:

Ups, ne ta fotografija, negRo (ups — kaže se Negre) ova:

Dakle — ženstvenosti. I nosi odelo, koje mnogi ne bi smeli da obuku, jer im ne stoji… I sad vi da im tu ljubomorišete iz čiste pakosti, što više ne slušaju vas — nego njih. Ništa lično — oni su prosto struka. A vi levo smetalo, hvala bogu, regulisano zakonom.

Pa ko bi nam uostalom bili ministri, ako ne lažovi i prevaranti, al’ dobro — četrdesetogodišnjaci se — ne bave politikom. Boli ih, bre, uvo.

Možete iz prve ruke da vidite kako je roman „Progonitelj“ video ove društvene prilike koje danas muče svaku porodicu. Zakon koji je nazvan evropskim, a veze nema sa civilizacijom, a kamo li Evropom. Zašto se ovo dešava? Kako preživeti – Zakon?

Roman „Progonitelj“ možete kupiti na ovom sajtu tj – klikom na link:

https://progonitelj.rs/?product=roman-progonitelj-autora-olivere-kovacevic

Proverite i polje – spam, ako vam potvrda o kupovini nije odmah stigla u Inbox

Elektronsko izdanje romana Progonitelj, dostupno u celom svetu, preuzmite klikom na link:

https://www.kobo.com/ww/en/ebook/progonitelj-3?sId=be27ac9f-039a-4977-abeb-6db57812f6df&ssId=13KNJdot0SwuGsV9gODsg&cPos=2&utm_source=ig&utm_medium=social&utm_content=link_in_bio&fbclid=PAZXh0bgNhZW0CMTEAc3J0YwZhcHBfaWQMMjU2MjgxMDQwNTU4AAGnmD2AVadcEtgMkT7qxyBMPVqlhXiiITyZz1EBvhENTfyNxaNKpihwBzbq3m0_aem_1Rqzb3HBFTz6EAokSnB0Vg&utm_id=97760_v0_s00_e0_tv3_a1denngnvdrfso

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Facebook Twitter Instagram Linkedin Youtube