I narcisi plaču, ljubavi, a roboti, boga mi — ne

Da li je narcizam bolest ili manipulacija? Ili distrakcija poturena da nas odvoji od stvarnosti?
narcisi – narcizam – narcisoidnost – bolest ili manipulacija


Svi odjednom upiru prst u drugog.

— Držite narcisa — kažu.

Narcisi muče muške, narcisi muče žene, narcisi roditelji, narcisi deca… I svi plaču jbt! E, zato ćemo (do)biti — robot(e). Oni ne upiru prstom, ne plaču, oni — rešavaju. Laserski.

Pa koga juriš kad niko ne beži?! Sve jasno ko dan.

Znači, bolje robot nego narcis.

Da li je narcizam bolest, manipulacija ili - distrakcija? Onih odozgo.

Nema suza, bato, samo pogled, laserski,
Frka, a?! Da nije malo kasno, za strah…


Ko li kome veći narcis?
Narcisi cvetaju ovih dana i u porodicama. Šta li je ovo?

E Narcisi, Narcisi, nekad bejaste cveće. Šta bi pa postadoste — cvećke?!

Da li ste svesni ili samo ja vidim? Da li vam se čini da je ovo stanje iza dimne zavese, ili je dimna zavesa ovo stanje:
Svi odjednom upiru prst u u drugog. Hajka nekako, čini mi se. Orkestrirana.

— Držite narcisa — viču sa svih strana.

Narcisi muče muške, narcisi muče žene, narcisi roditelji, narcisi deca… I svi plaču jbt! Kome to sad treba na ovu skupoću, nevidljive, ali sveprisutne boleščine iza svakog ćoška nam?!

I dok se ja pitala, rešenje nađeno. Iz zasede, rekla bih. Jer, meni je mozak kao laser, oštar i brz, ali đubre me preteče. Ito kakvo đubre. Nije čovek,

robot!
Normalno. Oni ne upiru prstom, ne plaču, oni — rešavaju. Laserski.

Pa koga juriš kad niko ne beži?! Sve jasno ko dan.

Znači, bolje robot nego narcis.
I šta sad, da plačem? ‘Oću jes. Priznajem poraz mnogo dostojanstvenije nego Nadal. Ma ni porediti se ne da. Jer, dok ovaj gunđa, ofira se, ja trčim rame uz rame, pa ćemo da vidimo ko će prvi. Na cilj.

Šta ima da pametujem. Kritikuje li neko robote? Ne brate. A narcise? Svi, svi, svi. A ko su ti tako omraženi narcisi? Svi, svi, svi.

Nemoj sad da mi se praviš pametan, pa kao ne čitaš po ceo dan po mrežama, knjige napisali, tomove, studije. Pisci postali poznati. Nikad pre knjigu nisu ni pročitali, a sad… Uuu… Sve moj do mojega. Postali. Tojest — roboti. Svi, svi, svi…

Ko mene bre j… Ja sam vuk samotnjak.

Dakle, ako niste znali da su vam mama i tata bili narcisi, jer su mislili i govorili čak, da ste vi — njihova deca, njihov ceo svet, a sve u svrhu porobljavanja vas, dezavuisanja vaše orijentacije, integriteta, a u cilju njihove lične promocije u društvu, samodopadnosti, čak — sad znajte. Pa ste rešili da vaše dete bude drugačije, te vam nije postalo ceo svet u svrhu njegovog porobljavanja i logično ste ga rišnuli od sebe ka svojim ogavnim roditeljima da ga neguju maze i paze i tepaju mu Đorđe. Al’ tako ste se nasankaliii… A sneg više ne pada da pokrije breg… Ama, bar ostatak znate.

Tako da — ako vam još nije jasno — vi ste naopaki, mislim u ogledalu. Narcis ste od glave do pete, džaba vam nauk. Roditeljski. Prokuženi ste od svoje dece vam od sad pa za navek. I prokaženi, za zapisnik, da se zna da sam rekla. Na vreme.

Al’ ko mene, ja sam vuk samotnjak. Zato i dobijam bitku — protiv robota. Ostalima, sažaljevam slučaj.
Tako da (ostali) nastavite da trkeljišete savete oozbiiljnih naučnika sa Katedre novoosnovane na Internet Univerzitetu zvanom od milošte — «životna škola » sad i nikad pre ni kasnije, a sa podnaslovom al’ krupnim slovima

— Bolje biti robot nego narcis!

E sad forme se malo razlikuju, mislim na formate školovanja:

— ima tu pominjanja i vantelesnih bića, andžijama, vampira i veštica, ajkula i «svega što se beži pod krevet» al’ sve počinje i završava se sa narcisom! I tačka. Narcis ovo, narcis ono, i — zaključak. Bežanija, bato! Beži od svakoga i postani samo svoj Narcis. Ako nisam razumela, ispravite me. Mislim, dok apsorbujete robotske kvalitete, a oni se prenose — virusno, ne brigajte. Virus tamo, visrus ‘vamo, pa i vašem telefonu i eto ti ga na. Robot ste od glave do pete. Jbe vam se sad ( kad omatoriše i podgajiše vašu decu) i za tatu i mamu i babu i tetku… Još ako su umrli, pa vaš je ceo kvart. Ne – svet u malom. Možete čak i da im psujete nanu narcističku uzduž i popreko. Ko ih bre jbe, kad su budale, i nisu čitali novonormalne knjige. ‘Ajde, bre. Bolesnici.

A vi niste ludi da priznate da ste bolesni. A ne — vi ste samo bez duše, tojest robot. Ma stavi prst u uvo i uživaj. Narcise, pardon — robote. Ups.
Nastavite da se blatite ko u Prolom Banji u poplavi saveta.

Narcis momak, muž, devojka, žena, mama, tata…

Kako zezam? Pa jesu li vam ovi internet-naučni saveti kao Banja Koviljača? Jesu, sto posto. Odoše vam sa leđa sve brige o’ma… Lekovito ko Mrtvo more sa ili bez algi izlečuša. Sad prst u uvo i sve što se kreće u vašem okolišu (osim paščadi) — odavde do zauvek — Od-*e-bi!!! Narcis momak, muž, devojka, žena, mama, tata…

Nego, čuste li za imentovanje zvano — Toksični odnosi? Novouvedeni termin. E, zato ćemo imati robote. Robiti nisu toksični, oni su prosto konzerve. A konzerve ne propadaju. Ostaju sveži i posle roka upotrebe. Ako ne

zarđaju.

Znala sam, bato, da imaju manu. A ja — mozak. Ljudski. Misleći.

Dakle,

koga koji moj briga što se to nekad nije tako zvalo. To — narcis, toksičan, krvopija, emotivni ili-ti energestski vampir? Ne, zvalo se to mnogo više srpski — brižan roditelj, rod rođeni, i sličn arhaizmi.

I koga ovde briga šta ja pričam, ja sam vuk samotnjak,
al’
što, što vi niste bili pametni pa tako nazvali ostarele roditelje, prezahtevnu žgepčad, a? Sad vam pametnija generacija uzela patent, a vi gačite sad u prazno.

Kako se vi niste setili potonjih naslova u svom turobnom životu:

— Služila sam đavolu 30 godina, a ostala sa jednim koferom…

— Izrastao sam u konja od 40 godina al’ mrzim mamu …

Dobro to za konja je preterano… Nije taj još postao konj — samo ždrebe. Jedva izbacio nožice napred — iz mamine…

Konjina tojest.

— Ona moja bila kurva, a ja je pokupio sa ulice, a ona meni posle 20 godina braka — tako. A — šta btvi mislite je li to pravedno?!

Nemojte sad vi meni pitanje na pitanje. On je pitao mene, a vi da odgovorite.

Eto vam naslova na društvenim mrežama, sajtovima, i eto vam saveti potonji od turbo – jutub — učitelja bez diplomu i životno iskustvo.

Ne znam šta vam nije jasno. A jasno vam je, jer posle prethodnih, sledi zilion komentara, svađe, prepirke ko je kome — veći narcis?!

Tu dođoh do rešenja jednačine — ako svi plaču upirući prstom na (drugog) narcisa, znači — i narcisi plaču.

Elem, ako smo svi narcisi i svi plačemo i imamo poplavu učitelja koji su i sami narcisi, jer misle da znaju tajnu života sa 25 i očigledno su narcisi parekselans, i blage veze sa temom nemaju, znači — svi smo za ludnicu.

E, zato nam trebaju roboti. I dobićemo! Po nosu. Od robota. Oni nemaju suze — oni sve rešavaju bez grcanja, u suzama. Laserom!

Doduše, laser nema savest, al’ kao da je vi imate. Narcisi — ni — jedni!

I da — roboti ne nazivaju svoju decu — ljubavi. Onim što je vazda bio sinonim za partnersku ljubav… Ustvari, da, pomešala sam. Roboti nazivaju svoju decu — ljubavi, jer nisu još porasli. Tek ih naučili neke termine, a nisu razjasnili kad se šta upotrebljava.

Zar ne čujete u marketu:

— Ostavi tog robota, ljubavi, imaš kod kuće. I dete počne da se valja po podu marketa mu, a mama ili robot, ‘bem li ga otkud znam — okrene se ljubimcu koga drži na povodcu i kaže:

— Ljubavi mamina, videćeš kod kuće?!

O, bože sakloni,

šta li mu ga to znači?

Kako da znam kad ne znam čija je koja uloga. Kako?! Vazda su se muško i žensko igrali uloga.

Prvo on juri tebe da te stigne valjda i da te strpa u krevet,
a onda ti juriš (žensko) njega, jer neće iz kreveta da izađe.
Dobro tuđeg, ‘bem li ga.
Dobro — možda i vašeg, al’ dok ti pereš detetu dupe (zajedničko).
A onda sad kažeš čedu svom — ljubavi, jer ti je sada kućni ljubimac dete, lakši je brate za održvanje, šta se kočiš?
E ne smeš ništa reći — o’ma laser.

Pa smem valjda i ja da trokiram. Tako ti je kad radiš sa narodom. E, zato nam trebaju roboti.

Roboti ne plaču, sine. Samo isključe emocije (podseti me šta to beše) i uključe mozak, al’ laserski, i — reše. Sve probleme. Ni po babu ni po stričevima. Programirano to da se nosi… u tri lepe.


Ciljanje — pucanje!
Muško, žensko, staro, mlado… Koga briga, ja sam vuk samotnjak.

Negooo

*ebote, pa mi smo već postali — roboti. Svi, svi, svi!
Al’ ko mene … ja sam vuk samotnjak:

A kako sam ja opisala ovaj problem u romanu „Progonitelj“… Hmmm… Pogledajte i sami:

klikom na link:

https://progonitelj.rs/?product=roman-progonitelj-autora-olivere-kovacevic

Proverite i polje – spam, ako vam potvrda o kupovini nije odmah stigla u Inbox

Elektronsko izdanje romana Progonitelj, dostupno u celom svetu, preuzmite klikom na link:

https://www.kobo.com/ww/en/ebook/progonitelj-3?sId=be27ac9f-039a-4977-abeb-6db57812f6df&ssId=13KNJdot0SwuGsV9gODsg&cPos=2&utm_source=ig&utm_medium=social&utm_content=link_in_bio&fbclid=PAZXh0bgNhZW0CMTEAc3J0YwZhcHBfaWQMMjU2MjgxMDQwNTU4AAGnmD2AVadcEtgMkT7qxyBMPVqlhXiiITyZz1EBvhENTfyNxaNKpihwBzbq3m0_aem_1Rqzb3HBFTz6EAokSnB0Vg&utm_id=97760_v0_s00_e0_tv3_a1denngnvdrfso

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Facebook Twitter Instagram Linkedin Youtube